EDUkativni kutak

Upravljanje stresomPoslovna komunikacijaADHD kod odraslihPoslovna korespodencijaBurnout sindromMobbingMobbing 2
Svakodnevno smo izloženi sve većim zahtjevima i potrebi da te zahtjeve u poslovnom i privatnom životu izvršimo u što kraćem roku. Kako se zahtjevi povećavaju, a svijet se pretvara u sve kompleksnije društvo često se nađemo stješnjeni vremenskim pritiscima, a kao rezultat javlja se najveći neprijatelj modernog društva – stres.
Upravljanje stresom vještina je koju je potrebno usavršavati budući da prožima sve sfere našeg života. Umijeće upravljanja stresom pitanje je naše produktivnosti i psihičkog zdravlja. Prava razina stresa maksimalno koristi sve naše mentalne kapacitete, a na taj način obavljamo svoj posao s mnogo većim užitkom.
Glavna zabluda o stresu jest ona da stres dolazi „izvana“. Stres je način na koji reagiramo na vanjske i unutarnje podražaje. Važno je znati da stres nije isti za sve te ono što se jednoj osobi može činiti nepremostivim problemom drugoj je “mačji kašalj”. Ne postoji univerzalni uzročnik stresa.
 
SAVJETI KAKO BRZO ELIMINIRATI STRES
1. duboko dišite – najjednostavniji i najjeftiniji način da se opustite
2. promijenite mjesto – dovoljna će biti i promjena prostorije
3. smijte se naglas – smijeh je vrlo jednostavan način razbijanja napetosti
4. slušajte umirujuću glazbu – zatvorite oči barem na nekoliko trenutaka
5. vizualizirajte opuštanje na omiljenom mjestu – uključite sve mirise, zvukove i boje

Ana Meštrović

Komunikacijske vještine iznimno su važne u međuljudskim odnosima jer loša komunikacija često rezultira brojnim nesporazumima i problemima.
Kako bi vaši kolege razumjeli poruke koje im šaljete, one moraju biti jasne, razumljive, razgovijetne, jezgrovite i konkretne. Pomoću dobrih komunikacijskih vještina od svakog ćete člana svoga poslovnog tima uspjeti izvući ono najbolje, dramatično ćete povećati svoje šanse za poslovni uspjeh, kao i šanse čitavoga tima koji će uz dobru međusobnu komunikaciju postizati najbolje poslovne rezultate. Što je potrebno da bismo to ostvarili?
 
1. Jasno izrazite svoje poslovne ideje te pomno isplanirajte svoju poslovnu komunikaciju. Najvažnije je da poruku koju želite prenijeti svojim kolegama prezentirate na jednostavan i jezgrovit način.

2. Upornost, nepopustljivost i prodornost korisna su oružja u komunikaciji, no imajte na umu da nije prikladno biti nepopustljiv u svim situacijama. Zbog nepopustljivosti u stavovima vaši bi kolege mogli steći dojam da ste agresivna osoba.

3. Ključ je svake kvalitetne poslovne komunikacije u davanju i primanju povratnih informacija.

4. Pokušavate li utjecati na mišljenje i stavove kolega, pripazite da vaše uvjeravanje ne prijeđe granice i ne postane jedan od oblika verbalnog nasilja. Ljubazan pristup i osmijeh ponekad su dovoljni da se postigne cilj, a osim toga bitno utječu na pozitivno raspoloženje čitavoga poslovnog tima.

Komunikacijske vještine bitne su u mnogim situacijama. To su:
 
Pozornost – vještina kojom pokazujemo interes za sugovornike i njihovu poruku
Samootkrivanje – tehnika odavanja privatnih i donekle povjerljivih podataka o sebi
Samoprezentacija – sposobnost prikazivanja svog ja, svoje osobnosti i svojih radnji
Uvjeravanje – moć utjecanja na druge osobe u komunikaciji
Sabranost – sposobnost biranja i izvođenja skladnog komunikacijskog pristupa u nepredvidljivim situacijama
Ekspresivnost – sposobnost izricanja ilustrativnih i retorički izražajnih komunikacijskih poruka

Ana Meštrović

ADHD je skraćenica engleskog naziva “Attention Deficit Hyperactivity Disorder” a koji označava poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje koje je karakterističan vrlo visok stupanj motoričke aktivnosti kao manifestacija vrlo visoke aktivnosti uma. Iako se ADHD uglavnom smatra poremećajem, on to nije. ADHD ljudi su najčešće vrlo inteligentni i izrazito maštoviti. Neuklapanje u uobičajena pravila i odredbe društva oko njih ih čini na neki način nepogodnima, te se medicina bavi time u cilju “izlječenja” hiperaktivnosti.

Dijagnoza ADHD kod odraslih

ADHD se gotovo cijelo stoljeće primjećuje i liječi kod djece, ali spoznaja da se ADHD često nastavlja u odrasloj dobi postoji tek zadnjih nekoliko desetljeća. Dugo se među profesionalcima vjerovalo da djeca i adolescenti prerastaju svoje simptome ADHD-a do puberteta i gotovo sigurno do odrasle dobi. Ipak, suvremena istraživanja pokazala su da čak 67% djece s ADHD-om nastavlja imati simptome tog poremećaja koji značajno utječu na akademsko,strukovno ili društveno funkcioniranje u odrasloj dobi. Istraživanja pokazuju da se ADHD pojavljuje u otprilike 3 do 5% školske djece i kod približno 2 do 4% odraslih. Među djecom omjer spolova je otprilike 3:1 s tim da je uobičajenije da poremećaj imaju dječaci. Među odraslima omjer spolova pada na 2:1 ili niže.
ADHD se kod odraslih najprije primjećuje zbog pojave depresije, anksioznosti, zloupotrebe droga. Procjena ADHD-a treba uključivati temeljito kliničko ispitivanje prošle i trenutne ADHD simptomatologije, razvojnu i medicinsku povijest, školsku povijest, radnu povijest, psihijatrijsku povijest – uključujući sve lijekove ikad prepisane, društveno prilagođavanje i opće svakodnevno funkcioniranje (tj. sposobnost da se nosi sa zahtjevima svakodnevnog života). Prvo se traži dokaz osnovnih ADHD simptoma (hiperaktivnost, impulzivnost), a tada se utvrđuje jesu li ovi simptomi i kronični i stalni.

Karakteristike odraslih s ADHD-om

Mnogi odrasli s ADHD-om su odrastali u doba kada liječnici, odgojitelji, roditelji i cjelokupna javnost nisu znali mnogo o ADHD-u ili o njegovoj dijagnozi ili liječenju. Shodno tome, osvješćivanje javnosti dovelo je do toga da veliki broj odraslih traži procjenu i liječenje ADHD-a i s njim poveznih simptoma.

Trenutni dijagnostički kriteriji za ADHD (prilagođen odraslima) prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku psihičkih poremećaja su:

-Ne obraća pažnju na detalje ili radi pogreške iz nepažnje na poslu
-Ima nemirne ruke/ noge ili se vrpolji u stolici
-Teško održava pažnju
-Ustaje u situacijama gdje se traži sjedenje
-Ne sluša kad mu se direktno obraća
-Osjeća nemir
-Ne želi slijediti upute i ne dovršava posao
-Teško mu je izvršavati zadatke u tišini
-Ima poteškoće s organizacijom zadataka i aktivnosti
-Osjeća se stalno u pokretu kao da ima motor
-Izbjegava ili ne voli ili je neodlučan sa zadacima koji zahtijevaju mentalni napor
-Pretjerano govori
-Često izlane odgovor prije nego je pitanje postavljeno do kraja
-Ne želi čekati svoj red
-Prekida ostale
-Gubi stvari nužne za zadatke i aktivnosti
-Lako mu se odvraća pažnja
-Zaboravan je u svakodnevnim radnjama

Što nakon dijagnoze?

Iako ne postoji lijek za ADHD, mnogi oblici liječenja vrlo uspješno mogu pomoći u suzbijanju njegovih simptoma. Najvažniji među njima jest obrazovanje odraslih s ADHD-om i njihovih obitelji o prirodi samog poremećaja. Ipak, istraživanje koje je usporedilo razne vrste liječenja, utvrdilo je da se najveći napredak kod simptoma ADHD-a javio kao rezultat liječenja sa stimulantnim lijekovima u kombinaciji sa savjetovanjem.

Ana Meštrović

Komunikacija je temelj svakog odnosa bez obzira na to radi li se o poslovnoj ili osobnoj komunikaciji. Vještina je to koju učimo cijeli život te o njenom umijeću umnogome ovisi i ostvarenje naših ciljeva. Ono što govorite važno je kao i način na koji govorite te koje riječi pri tome koristite. U današnjem virtualnom svijetu jedan je od sve češćih alata kojima se predstavljamo poslovnim partnerima korištenje različitih formi virtualne (elektroničke) poslovne korespondencije. Te forme ne razlikuju se uvelike od klasičnih pisanih formi samo što su svoj papirnati oblik zamijenile elektroničkim.

Dopisivanje u poslovnome svijetu obuhvaća različite oblike pismene komunikacije, a sve njih povezuju učestale jezične pogreške. Važan čimbenik u sastavljanju dobrog poslovnog dopisa, molbe i sličnih poslovnih formi nalazimo u vještom i pravilnom kombiniranju jezičnog materijala u skladan i razumljiv tekst. Neprikladnim i nepravilnim korištenjem jezika možemo se dovesti u neugodne situacije i proizvesti nesporazume. Dojam koji ostavljamo svojom pisanom riječi može biti pozitivan ili negativan. Zato je važno paziti na ono što pišemo i kako pišemo.

Danas ćemo se osvrnuti na česte jezične pogreške koje nalazimo u ovakvom obliku komunikacije.

Neke od čestih pogrešaka:

– Poštovani! Primili smo izvještaj o sastanku umjesto Poštovani, primili smo izvještaj o sastanku
– Vi/Vas/Vama – piše se velikim početnim slovom kada se misli na jednu osobu, iz poštovanja, npr. Poštovani gospodine Miliću, u Vašem sam dopisu…
– vi/vas/vama – piše se malim početnim slovom kada se misli na više osoba, npr. Poštovani članovi, u vašem sam dopisu…
gđa. i gdin. umjesto gđa i gdin (bez točke)
– obzirom da umjesto s obzirom na to da
– temeljem nečega umjesto na temelju nečega
– u vezi toga umjesto u vezi s tim
– najoptimalnije, najminimalnije i sl. umjesto optimalno, minimalno
– u roku 8 dana umjesto u roku od 8 dana
– predložiti ćemo umjesto predložit ćemo
– odložiti umjesto odgoditi
– Vi me niste dobro razumjela umjesto Vi me niste dobro razumjeli
– iz razloga toga umjesto zato što su ili jer su
– jeli umjesto je li
– zahvaliti i zahvaliti se – nemaju isto značenje: zahvaliti znači ‘izraziti zahvalnost komu za što’, a zahvaliti se znači ’ljubazno ne prihvatiti ili odbiti što’
– ja/mi/vi bi umjesto ja bih, mi bismo, vi biste
– donešen je novi zakon umjesto donesen je novi zakon
– okulista, pijanista umjesto okulist, pijanist
– oko desetak umjesto desetak ili oko deset
– neznam, nemogu umjesto ne znam, ne mogu

Namjera nam nije bila popisati sve pogreške već izdvojiti one na koje često nailazimo u svom poslovanju. Nadamo se da će vam navedeni primjeri pomoći da ispravite svoje pogreške, a odgovore na sva svoja jezična pitanja i dvojbe potražite u rječnicima, pravopisima i gramatikama. Oni tome i služe.

Kako ćete se izražavati u privatnoj sferi i osobnoj korespondenciji ovisi isključivo o vama, ali u poslovnom dopisivanju važno je pridržavati se određenih pravila budući da jasno, točno i nedvosmisleno komuniciranje (pismeno i usmeno) jamči poslovni uspjeh.

Maja Salapić, prof.

Radite li posao koji vas intelektualno ili fizički potpuno iscrpljuje? Nakon dugog i napornog radnog vremena na poslu čeka vas još mnoštvo drugih obaveza? Osjećaj je prisutan duže vrijeme te se nakon svega osjećate umorno, bezvoljno i nezadovoljno? Pritisak je konstantan, imate osjećaj da ste stalno pod stresom, napeti i razdražljivi? Ako ste na većinu ovih pitanja odgovorili afirmativno, postoji velika vjerojatnost da obolite od “burn-out” sindroma – sindroma profesionalnog sagorijevanja.

ŠTO JE TO “BURNOUT” SINDROM?

“Burn-out” ili profesionalno sagorijevanje opisuje se kao niz tjelesnih i mentalnih simptoma iscrpljenosti, odnosno kao reakcija na kontinuirane stresne događaje na radom mjestu. Sindrom profesionalnog sagorijevanja označava progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada kao posljedice frustracije i stresa na radnom mjestu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, gdje se pritom mijenja i odnos prema poslu, što za umor nije karakteristično.

Faze procesa sagorijevanja:

1. Faza: Visoka očekivanja
2. Faza: Pesimizam i početno nezadovoljstvo poslom
3. Faza: Povlačenje i izolacija
4. Faza: Gubitak interesa i napuštanje posla ili nemogućnost rada

Neki od simptoma sindroma izgaranja ili burnout sindroma na poslu su iscrpljenost i negativan stav prema šefu i kolegama.

Njegova tri glavna obilježja su:

1. Emocionalna iscrpljenost
2. Negativan ili ciničan stav prema nadređenima, kolegama ili klijentima,
3. Negativna procjena smisla i kvalitete vlastitog rada

Korijeni za sagorijevanje mogu se pronaći u vašem osobnom ili društvenom životu koji se zatim odnosi i na poslovni život. To su najčešće abnormalne ambicije i težnja za uspjehom (česta kod ljudi čije se samopoštovanje uglavnom temelji na njihovim profesionalnim izvedbama), perfekcionizam (postavljanje previsokih ciljeva), problemi s članovima obitelji ili prijateljima, samoća ili izdvojenost iz društvenog okruženja, nejasno životno planiranje, rastuća složenost procesa modernog života.

Postoji nekoliko stvari koje možete poduzeti kada se jave prvi simptomi sagorijevanja. Najvažnije je da sebi ostavite dovoljno vremena za opuštanje. Pobrinite se da svoju pozornost preusmjerite daleko od središta stresa kroz područja mentalne ili fizičke aktivnosti te da stvorite vlastite potrebe i obratite pozornost na vlastite emocije.

ŠTO UČINITI KAKO BISTE IZBJEGLI BURNOUT SINDROM ?

Važno je uočiti rane znakove sagorijevanja te poduzmete prve korake protiv njih. Potražite zdravu ravnotežu između privatnog i poslovnog, povucite kočnice i naučiti reći „ne“ te radite na jačanju samosvijesti. Ako ne možete promijeniti posao, barem promijenite stav – naučite postaviti granice i držite ih se, izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih, Nadalje, budite usredotočeni – koncentrirajte se na rad, argumentirajte svoje mišljenje i dokažite da ste u pravu, ne dopustite da vam posao zavlada životom.

Ana Meštrović

Koliko ste puta pomislili kako biste radije ostali kod kuće umjesto odlaska na posao? Ponekad vam se čini da vam je svugdje bolje nego na poslu?

Mobbing možemo definirati kao „moralno maltretiranje“ na poslu odnosno specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, ljudskog dostojanstva, sve do isključenja s radnog mjesta. Takve aktivnosti se odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom šest mjeseci.

Mobbing postoji otkad postoji ljudski rod, odnosno otkad postoje želje i nastojanja pojedinaca za nadmoći, te uz to povezano nastajanje ponižavanja, isključivanja ili podrugivanja, kao i osjećaj ljubomore, zavisti i mržnje. Radno mjesto jedan je od ključnih faktora koji utječu na naše fizičko i mentalno zdravlje. Velika konkurencija na tržištu, organizacijske promjene (privatizacija, spajanje, restrukturiranje, informatizacija), ekonomska kriza, nesigurnost radnih mjesta i očekivanje fleksibilnosti od radnika doveli su do povećanja učestalosti mobbinga.

Vrste mobbinga

Moguće je razlikovati dva odnosno tri tipa mobbinga:

Vertikalni mobbing-tip A
Kod ovog tipa mobbinga radi se o sustavnim i neetičkim oblicima ponašanja koji su usmjereni od nadređenih prema podređenom zaposleniku. Zbog snage autoriteta i moći koji nadređene osobe imaju prema podređenima, ovaj tip mobbinga snažnije je izražen, posebno u situacijama kada je nadređena osoba prema kojoj bi trebala biti usmjerena procedura žalbi i pritužbi, odnosno osoba kojoj bi se zaposlenici uobičajeno žalili.

Prema istraživanjima, ovaj tip mobbinga zastupljen je s čak 55%.

Horizontalni mobbing
Postoji kada se sustavni i neetički obrasci ponašanja pojavljuju unutar istog intenziteta autoriteta i moći, uloge, pozicije ili radnog mjesta. Ponašanje na ovoj razini, u pravilu je, također svjesno i namjerno, cilju usmjereno, ali se može razviti više ili manje spontano bez svjesnog planiranja u cilju povećanja vjerojatnosti napredovanja u viši razred, očekivanje povlastica itd.

Vertikalni mobbing-tip B
Ovaj tip mobbinga čini se manje vjerojatnim od vertikalnog tipa A. Zastupljen je u ukupno 5% slučajeva. Radi se o klasičnoj sabotaži, odnosno podrugivanju, gdje grupa zaposlenika sustavno podvrgava mobbingu nadređenog izbjegavanjem izvršenja zadataka, namjernim slabim izvršavanjem zadataka ( ispod očekivanog prosjeka ), opstrukcijom njegova rada na druge načine ili degradacijom njegovih postignuća, izvještaja, podataka, smjernica, vizija, namjernim neprenošenjem relevantnih informacija, namjernim neuključivanjem u nove metode rada.

Posebna vrsta vertikalnog mobbinga jest tzv. strateški mobbing- očituje se tako da se upravljački vrh dogovori koji su radnici nepoželjni i kako ih što prije udaljiti s radnog mjesta. Nepoželjnim radnicima najčešće se smatra višak radne snage koji je nastao nakon udruživanja dviju tvrtki, te radnici koji su postali nesimpatični nekom od rukovodećih ljudi zbog svoje različitosti ili oni koji se ne uspijevaju uklopiti u radnu sredinu.

Faze mobbinga

Proces mobbinga prolazi kroz pet osnovnih razvojnih faza:

KONFLIKT– pojavljuje se neriješen sukob među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem međuljudskih odnosa. Izvorni sukob se ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje usmjeravaju prema odabranoj osobi.

AGRESIVNA ESKALACIJA – potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi dostojanstvo te se počinje osjećati manje vrijednom i u svojem radnom okruženju gubi ugled, potporu i pravo glasa.

ŽRTVA POSTAJE DEŽURNI KRIVAC – već obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje „dežurnim krivcem“ za sve propuste i neuspjehe kolektiva.

BORBA ZA OPSTANAK – karakteristična je po očajničkoj „borbi za opstanak“ žrtve, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu tj. kronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji.

KONAČNI SLOM ŽRTVE – uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.

U sljedećem nastavku pomoći ćemo vam da prepoznate žrtvu mobbinga te vam savjetovati na koji način možete pomoći žrtvi.

Ana Meštrović

ŽRTVE MOBBINGA-KAKO SE OBRANITI OD ZLOSTAVLJAČA?
Svatko od nas velik dio dana provodi na radnom mjestu te je nužno učiniti ga što primjerenijim i ugodnijim. Jedan od najtežih stresova na poslu, a ujedno i socijalnih konflikata, jest mobbing. Držeći se stare izreke „bolje spriječiti nego liječiti“, nužno je poduzeti preventivne mjere kako ne bi došlo do trajnog i nepovratnog narušavanja zdravlja pojedinaca. Sukobi su oduvijek postojali i uvijek će postojati, ali nužna je pravovremena intervencija i rješavanje sukoba. U tome najvažniju ulogu imaju rukovodioci u tvrtkama kojima bi zadatak trebao biti promicanje stila ponašanja koji daje prednost poštivanju ljudskog dostojanstva i obeshrabrivanju svake vrste psihičkog nasilja. Preventivno djelovanje u interesu je čitavog društva zato što mobbing ne pogađa samo žrtvu, već i žrtvinu obitelj, prijatelje, ostale zaposlenike, samu radnu organizaciju pa i društvo u cjelini.

ČIMBENICI KOJI POGODUJU RAZVOJU MOBBINGA
Iako su u posljednje vrijeme sve češća ispitivanja mobbinga u radnim organizacijama, još uvijek se ne može sa sigurnošću reći zašto je u nekim radnim organizacijama veća učestalost takvog ponašanja nego u drugima.
Najčešće žrtve mobbinga su osobe koje su odgovorne, motivirane za rad, uredne, savjesne, osjetljive na priznanje i kritiku te s izraženim osjećajem za socijalnu pravdu. Njihova reakcija na nepravedno okrivljavanje nije napad već dvojba jesu li dobro obavili posao, a posljedica toga je povećanje napora da zadovolje zlostavljača.
Prema istraživanjima, karakteristične žrtve mobbinga su:
– poštenjaci
– mlade, tek zaposlene osobe
– osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uvjete rada
– koje nakon godina besprijekornog rada traže priznavanje položaja i povećanje plaće
– osobe čija je karijera u usponu i ovisi o dobroj volji nadređene osobe (zlostavljača)
– vrlo kreativne osobe
– ekscentrične osobe
– bolesne osobe- česta izbivanja s radnog mjesta zbog bolovanja mogu izazvati nezadovoljstvo u poslodavca
– pripadnici manjinskih skupina
– osobe različite seksualne orijentacije.

NAČINI POMOĆI ŽRTVAMA

1. Informativni razgovor
Za žrtvu mobbinga važno je da dođe pravovremeno do stručne pomoći te da ne donosi nagle odluke pod pritiskom negativnih emocija koje bi se kasnije mogle pokazati kao pogrešne.
Žrtvu mobbinga mora se osvijestiti o situaciji u kojoj se nalazi te je treba savjetovati kako se ponašati. Na maltretiranja je najbolje odgovoriti na miran, ali jasan i odlučan način. Isto tako, poželjno je da žrtva prikupi sve informacije koje bi u budućnosti mogle biti dokazi u sudskom postupku.

2. Farmakološka pomoć
Kada liječnik uoči da je pacijent nemoćan pred napadima ili previše usmjeren na problem toliko da riskira “izgubiti razum” ili ima napade panike, potrebno je provesti farmakološku terapiju u kombinaciji s psihološkom pomoći. Žrtva mobbinga nije tipični bolesnik, ali može imati razne poteškoće kao što su nesanica, anksioznost itd. zbog kojih je nužna farmakološka pomoć.

3. Individualna kognitivno-bihevioralna psihoterapija
Vrlo često žrtvi mobbinga potrebno je pružiti psihološku potporu, jačajući njen osobni i socijalni identitet i vraćajući joj samopoštovanje.

Postoje četiri osnovna cilja terapije:
– Djelovati na psihičke i psihosomatske simptome (anksioznost, depresija itd.)
– Podučiti pacijenta samoupravljanju na sljedećim razinama: kognitivnoj, emotivno-vegetativnoj te na razini ponašanja.
– Povećati samopoštovanje, samoefikasnost i samokontrolu (tehnike samopromatranja, samoocjenjivanja i samonagrađivanja)
– Razviti sposobnost podnošenja stresnih životnih situacija (tehnike suočavanja sa stresom i modifikacije kontingenata nagrađivanja)

4. Grupa za samopomoć
Ciljevi sastanaka grupa za samopomoć žrtava mobbinga mogu se svesti na nekoliko ciljeva:
– omogućiti žrtvama da iznesu vlastitu priču o mobbingu
– osiguravanje mjesta gdje će biti shvaćeni i koje omogućuje izlazak iz izolacije
– podijeliti s drugim osobama vlastite negativne emocije
– pokušati dati i dobiti savjete u teškim trenucima.

Skrb za mentalno zdravlje zaposlenih ne bi trebala biti luksuz, već nešto što je neophodno i nužno. Svi ljudi bi trebali biti jednako vrednovani bez obzira na spol, stručnu spremu ili materijalno stanje; svatko ima pravo na život i rad okružen poštovanjem i kvalitetnim međuljudskim odnosima.

Ana Meštrović